Autizam

Unatoč nizu istraživanja, nisu posve razjašnjeni. Znanstvena istraživanja ukazuju na to da se radi o nasljednom neurorazvojnom poremećaju, o utjecaju faktora okoliša, a češće se javlja kod dječaka nego kod djevojčica (4,3:1).

Podaci ukazuju na to da se pojavnost autističnog poremećaja u proteklih 50 godina povećala čak 15 puta; najnovija istraživanja procjenjuju pojavnost poremećaja iz autističnog spektra na otprilike 20 na 10 000 novorođenih. Procjenjuje se da u Hrvatskoj živi oko 8 000 osoba s autizmom.

Prividno povećanje prevalencije autizma rezultat je preciznije dijagnostike, promjene dijagnostičkih kriterija i veće senzibilizacije javnosti za probleme osoba sa autizmom.

Autizam određujemo prvenstveno kao razvojni poremećaj, a njegova prezentacija mijenja se ovisno o dobi i životnom iskustvu. Osnovni simptomi poremećaja su nedostatak emocionalnih odgovora prema drugim osobama , nedostatak verbalne i neverbalne komunikacije uz prisutnost specifičnih oblika ponašanja. S ciljem postizanja određene kvalitete tretmana za osobe s autizmom neophodno je predvidjeti bazične uvjete koje resursna Ministarstva nepotpuno sagledavaju:

Nažalost, nismo ni svjesni u kako teškim prostornim uvjetima uz minimalna izdvajanja društva stručno i profesionalno rade stručnjaci kojima ne manjka motivacija. Prijeko je potrebna veća senzibilizacija društva za rješavanje svakodnevnih problema s kojima se suočavaju djelatnici i klijenti. Poboljšanje izvođenja rehabilitacijskih programa moguće je samo uz zadovoljavanje gore navedenih uvjeta.

Osnovno je načelo Povelje da ljudi s autizmom trebaju imati ista prava i povlastice kao i cijela europska populacija, ostvarive na primjeren način i u najboljem interesu osoba s autizmom. Posebno se ističe njihovo pravo na slobodan i ispunjen život do granica njihovih mogućnosti.

Radi osmišljavanja programa habilitacije, rehabilitacije i edukacije za odrasle osobe s autističnim poremećajima potrebno je odrediti koje općeljudske i posebne potrebe on mora obuhvatiti.

Međunarodno udruženje Autizam-Europa je na kongresu održanom u Den Haagu 1992. godine donijelo Povelju o pravima osoba s autizmom (prijevod UZAH, 2001). Osnovno je načelo Povelje da ljudi s autizmom trebaju imati ista prava i povlastice kao i cijela europska populacija, ostvarive na primjeren način i u najboljem interesu osoba s autizmom.

Posebno se ističe njihovo pravo na slobodan i ispunjen život do granica njihovih mogućnosti.

Poticanje normalna razvoja, samostalnosti i socijalizacije, uz slabljenje negativnih oblika ponašanja (agresije, stereotipije, autoagresije) glavni su ciljevi liječenja, odgoja i obrazovanja, dakle, ukupne rehabilitacije osoba s autizmom.

U liječenju autističnog poremećaja primjenjuju se različiti postupci. Stručnjaci se slažu s tim da je najbolji onaj tretman koji je prilagođen određenome djetetu. Većina ustanova za autizam u Europi i SAD-u primjenjuje posebne programe rehabilitacije djece i odraslih osoba s autizmom, koji uključuju edukativno-specijalno-pedagoške pristupe, uz povremenu primjenu različitih oblika psihoterapije za djecu i roditelje.

Što se prije prepozna autistični poremećaj i dijete se uključi u odgovarajuću stručnu rehabilitaciju, to su šanse veće. Roditeljima djeteta s autizmom prijeko je potrebno mnogo snage i upornosti da spoznaju kako njihovo dijete nije poput druge djece, da ono živi u svom svijetu, da se ne razvija.

Često se obitelj izolira od društvene okoline, koja ne prihvaća autistično dijete. Autistično dijete traži brigu i pomoć gotovo 24 sata na dan, uz stalno otklanjanje kriznih stanja.

Rješenje nije u zatvaranju u vlastitu obitelj. Bez stručnog rada u odgovarajućim uvjetima ne može se pomoći ni osobi s autizmom ni njezinoj obitelji.