Radnoterapijska intervencija kod psihosocijalnih poremećaja

PSIHOPATOLOGIJA

Opisuje, definira i klasificira promjene pojedinih psihičkih funkcija( svijest, opažanje, mišljenje, inteligenciju) koje osoba aktualno proživljava (Jaspers 1979.) i na temelju kojih se mogu prepoznati, odnosno dijagnosticirati pojedini psihički poremećaji i bolesti.

U procjeni i postavljanju dijagnoze što je normalno, a što poremećeno- u psihijatrijskoj struci nije dovoljno samo prepoznavanje poremećaja pojedine psihičke funkcije ili pojedinog sindroma nego je osobu potrebno promatrati u znatno širem kontekstu njezinog socijalnog okruženja, životne dobi, funkcioniranja u svojstvu djelatnika, bračnog partnera, roditelja i općenito člana određene društvene skupine s vlastitim kulturalnim obilježjima, kao i aktualne vanjske situacije i mogućih tjelesnih bolesti. Dobro poznavanje psihopatologije preduvjet ja svakomu dijagnostičkom postupku u psihijatriji.

PSIHOLOŠKI FAKTORI REALIZACIJE OSOBE

Psihologija se bavi naučnim proučavanjem ponašanja i mentalnim procesima. Počela se razvijati u uskoj vezi sa neuropsihologijom, a zatim se usmjerila na proučavanje ponašanja, ljudskog razvoja, psiholoških aspekata učenja i kognicije.

Atkinson i suradnici(1993) opisuju psihološka stajališta :

  • biološko ( neuropsihološka osnova ponašanja i percepcije)
  • bihevioralističko ( naučene reakcije na poticaje iz okoliša)
  • kognitivno (proučavanje mentalnih procesa u učenju)
  • psihoanalitičko( proučavanje podsvjesnih procesa)
  • fenomenološko ( bavi se subjektivnim unutarnjim iskustvima)

Psihološke teorije obiluju načinima u kojima mentalni mehanizmi i percepcija utječu na ljudske emocije i ponašanja. Razvile su se kao psihoanalitičke teorije i, nešto kasnije psihoterapeutske teorije u cijeli niz teorija radi liječenja poremećaja u mentalnom zdravlju i kognitivnoj disfunkciji.

RADNA TERAPIJA

Radna terapija je zdravstvena djelatnost koja koristi terapijske vještine i aktivnosti (samozbrinjavanje, produktivnost i slobodno vrijeme ). Namijenjena je osobama čije su sposobnosti obavljanja ASŽ-a ugrožene ili oštećene razvojem, ozljedom, bolešću, starenjem, psihološkim ili socio-kulturološkim čimbenicima.

RADNI TERAPEUT

Radni terapeut je zdravstveni djelatnik koji svojom stručnošću i vještinom osposobljava pojedinca da nadiđe okupacijsko onesposobljenje čime se osigurava povećanje neovisnosti u svim aspektima života. Uloga radnog terapeuta je da kroz procjenu (aktivnosti, sposobnosti i okoline) prikuplja infor. o učinku psihopatologije na kljentovo funkc. Radni terapeut poseban naglasak stavlja na individualan i holistički pristup kljentu.

Radno terapijski proces sastoji se od nekoliko faza: intervjua, procjene, određivanje kratkoročnih i dugoročnih ciljeva, radno terapijske intervencije te na kraju evaluacije.

Tijekom radno terapijske intervencije veoma je važno ohrabrivati i poticati osobu sa psihosocijalnim poteškoćama te smanjivati regresiju i razvijati potencijale. Treba voditi računa o potrebama pojedine osobe, njezinoj razini rada, te procijeniti količinu pomoći. Od vitalnog su značaja procjene stvorene iz promatranja šire perspektive, a ne samo površinskih potreba. Npr. ( mnoge osobe sa psihosocijalnim poteškoćama imaju problem u verbalnoj komunikaciji, što neminovno dovodi do podcjenjivanja njihovih sposobnosti potencijala).

Iznimno je važno pokušati sagledati svijet iz točke gledišta osobe sa psihosocijalnim poteškoćama jer to je ujedno i ključ uspjeha rada s tom populacijom.

Potrebno je dobiti uvid u stvari koje ga motiviraju, zanimaju, te još važnije što ga plaši i stresno utječe na njega. Svaki napor usmjeren u tom pravcu, te respektiranje osobe s psihosocijalnim poteškoćama, smanjit će probleme u komunikaciji i napetosti.

Pojedine osobe zahtijevaju više pažnje za usvajanje određenih informacija posebno ako su informacije auditivnog tipa. Treba obratit pažnju na to da se osobi ne daje prevelika količina informacija .

Okolina mora biti mirna i uravnotežena, tako da se smanjuju strahovi i povećava koncentracija.

BIHEVIORALAN PRISTUP

u radno-terapijskoj intervenciji koristimo za postizanje kratkoročnih i dugoročnih ciljeva. Radno-terapijska intervencija omogućuje nam da pojedinca možemo proučavati u uvjetima njegovog primjetljivog ponašanja kao i pomoć klijentu da analizira interakcije svojih misli, emocija i ponašanja.

BIHEVIORALNE TEHNIKE

  • klasično kondicioniranje- učenje pomoću asocijacija
  • operantno kondicioniranje – odvija se na tri načina:
  1. pozitivno potkrepljenje

  2. negativno potkrepljenjej

  3. učenje putem kazne

  • teorija socijalnog učenja- govori da se proces učenja odvija preko modela i putem imitacije u socijalnom kontekstu
  • kognitivno- bihevioralni pristup- naglašava važnost mišljenja, motivacije i socijalnog konteksta u procesu učenja

BIHEVIORALNE METODE

  • Sistematična desenzitacija- ovdje je osoba postepeno upoznata sa stimulansom koji izaziva strah dok se pojedinac pokušava opustiti.
  • Znak ekonomičnosti- to možemo primijeniti kada imamo opipljive nagrade (npr. slatkiši) te se sistematično daju pojedincu i potiču ga ka pozitivnom ponašanju
  • Povezivanje ili razbijanje- ova tehnika je često korištena kada učimo pojedince koji imaju poremećaje u učenju kao što su vještine svakodnevnog života- kako se oblačiti i jesti neovisno
  • Oblikovanje- ovo primjenjujemo kada je približavanje željenom ponašanju pojačano, postepeno se povećava standard dok željeno ponašanje nije postignuto.
  • Ugovori- uključuje pojedince koji se slažu na pismeno da će promijeniti svoje ponašanje.
  • Pauza(time-out)-to uključuje da se osoba makne iz te situacije pozitivnog potkrepljenja. Primjerice, ako dijete dobiva potkrepljenje putem pažnje dok ima nastup gnjeva, pauza će uključivati «vračanje na zemlju» odnosno razdoblje bez pažnje dok nastup gnjeva ne prestane.

KOGNITIVNI PRISTUP

Osnovno teoretsko načelo kognitivnog pristupa bazira se na uvjerenju da iskrivljenja u ljudskom ponašanju vode emocionalnim problemima.

CILJ RADNO-TERAPIJSKOG TRETMANA KOGNITIVNO-BIHEVIORALNE TEHNIKE

Jest da se razvije adaptivniji kognitivni ciklus, te fokusira na sadržaje, sadašnje probleme u životu pojedinca i izbjegava svaki pokušaj analize ili interpretacije nesvjesnog materijala