Rehabilitacija u zajednici

Osobe s psihosocijalnim teškoćama iz spektra autizma ne žele izolaciju u stacionarnim domovima, nego normalan život s ljudima u zajednici. Isto tako osobe s onesposobljenjima ne moraju se uvijek prilagođavati društvu, nego je potrebno promijeniti društvene stavove tako da se društvo što više prilagodi njima. Kao što je potreban niz različitih metoda i podučavanja djece(osoba) s autizmom, tako je potrebna fleksibilnost u planiranju i omogućavanju raspona različitih programa podrške u stanovanju u životnim zajednicama.

Različitost u pristupu odnosno, individualizirano i na osobu usmjereno planiranje, potrebno je i u programima radno-okupacijskog osposobljavanja i podrške.

Program stanovanja ujedno podrazumijeva i vlastite dnevne programe koji sadržavaju radne aktivnosti u različitim oblicima, ovisno o potrebnoj podršci( stupnju samostalnosti/ kompetentnosti/potrebi). Kurikulum programa stanovanja potrebno je prilagoditi osobama s autizmom s naglaskom na radno-terapijskoj procjeni vještina, potreba i interesa osobe. Program samostalnosti može biti definiran kao stjecanje specifičnih vještina koje omogućuju osobi da se brine za vlastite potrebe, poput odijevanja, higijene, kuhanja itd.

Osobe s autizmom mogu naučiti te specifične vještine vođenja brige o sebi i kućanstvu ili komunikacijske vještine, ali ih ne mogu provoditi samostalno zbog problema sa započinjanjem aktivnosti, sekvencioniranjem i organizacijom pa je zbog toga veoma bitna uloga radnog-terapeuta koji im pomaže da počnu s aktivnosti te prijeđu na slijedeći korak. Također osobe s autizmom se koriste sadržajima u zajednici : dućanom, crkvom, posjetu parkovima, rekreacijskim aktivnostima kao i njihovi susjedi bez teškoća.

Na temelju opisa spomenutog programa jasno je da ova vrsta smještaja omogućuje razvoj socijalnih vještina i osigurava mogućnost za interakciju sa susjedima i drugim članovima lokalne zajednice. Često zbog netolerantnog odnosa okoline nužno je da ove osobe razviju što viši stupanj samostalnosti kako bi mogle koristiti sadržaje koje im ta sredina nudi.

Prijeko je potrebna veća senzibilizacija društva za rješavanje svakodnevnih problema s kojima se suočavaju djelatnici i klijenti.

Kvaliteta stanovanja uz podršku i zapošljavanje osoba s autizmom u različitim uvjetima govore o utjecaju ograničenih sposobnosti generalizacije kod tih osoba zbog čega je potrebno mnogo više podučavanja te duža i intenzivnija podrška u obavljanju istih zadataka u različitim okolnostima.

Netko kome je potreban veliki nadzor u stambenoj okolini može biti vrlo uspješan u zapošljavanju uz podršku, ako mu je pronađeno adekvatno radno mjesto. Važno je napraviti radno-terapijsku procjenu osobe neovisno o njezinim potrebama za podrškom u stanovanju. Iskustvo je pokazalo da imati autizam ne mora značiti i biti nesposoban za rad. Baš suprotno, osobe s autizmom, čak i teškim autizmom, mogu biti uspješni radnici. I osoba s autizmom kao radnik raduje se plaći, uključenosti i kompetitivnom zapošljavanju u različitim sredinama ako joj je pružena realna šansa za rad uz odgovarajući radni-trening i podršku.

Prvo i najvažnije oni su individue, imaju različite sklonosti, sposobnosti i ograničenja. Radni-terapeut pomaže osobi s autizmom da ispuni zahtjeve na radnom mjestu, uči ga socijalnim vještinama i premošćuje komunikacijske zapreke. On također rješava probleme ponašanja i strategije modifikacije ponašanja ugrađuje u program.

Razvoj strategija za zapošljavanje i porast svjesnosti o važnosti socijalne kompetentnosti za zadržavanje posla i financijski doprinos imaju veliku ulogu u odabiru modela zapošljavanja osoba s autizmom.

Osobi s autizmom pruža se intenzivni trening i podrška u uvjetima 1:1 uz postupno smanjivanje pomoći.

U tom modelu je potpuno zadovoljen princip individualizacije .

Male grupe osoba koje rade na različitim mjestima . Prema potrebi premještaju se s mjesta na mjesto(vrtlarstvo, čišćenje) .

Koji je stupanj i koja vrsta podrške potrebna osobama s teškoćama u učenju, ponašanju komunikaciji socijalizaciji pitanje je na koje još nema zadovoljavajućih odgovora. Sasvim sigurno je riječ o doživotnoj intenzivnoj podršci, a potrebna su daljnja istraživanja da bi se mogli pronaći najučinkovitiji oblici programa zapošljavanja.